KULTURA

Razgovarali smo s Ivanom Mrčelom, umjetnicom koja oduševljava i čiji se zadnji rad bavi odnosom publike i pojedinca u prostoru

Opisati Ivanu Mrčelu u nekoliko redaka jednostavno je nemoguće. Slikarica, ilustratorica, grafička dizajnerica i modna kreatorica već dulji period oduševljava sa svakom svojom novom izložbom, ali i pojavom. Nedavno je predstavila svoj novi rad, prostornu instalaciju “We are watching you”, a u razgovoru s nama otkrila nam je svoj kreativni proces i poneki detalj iz privatnog života.

  • Kako bi definirala umjetnost?

Umjetnost je emocija, ideja ili, općenito pogled na svijet. Stalni kreativni „nemir” koji na neki način morate pustiti van.

  • Velika si ljubiteljica vintage stila i poznata si po osebujnom odijevanju. Kada se rodila ta ljubav i gdje pronalaziš te savršene odjevne komade?

Ne sjećam se baš početaka, ali krenulo je malo po malo. Kako sazrijevamo i mijenjamo se, tako i naš stil “raste” s nama. Volim modu od kraja 30-ih do početka 60-ih godina prošlog stoljeća te se volim igrati različitim stilovima unutar toga. To je estetika koja me veseli i u kojoj se dobro osjećam što je najbitnije za bilo koji stil koji se nosi. Posjedujem dosta odjeće i modnih dodataka baš iz tog perioda koje volim miješati sa replikama  ili sa ponekim komadom današnje odjeće. Dosta odjeće šivam sama ili mi je izradi prijatelj, a za ostatak tu je internet na kojem se znaju naći zanimljive stvari, Retro house te nezamjenjivi Hrelić.

Foto: Ivana Mrčela

  • Kako izgleda tvoj radni dan i kako bi najbolje opisala područje kojim se baviš?

Dan započinjem šetnjom svog psa, pa ranojutarnjim treningom, nakon toga dolazi sve ostalo. Sada je ljeto i moji studenti su na praznicima pa imam vremena bavit se samo svojim projektima. Bavim se slikarstvom, ilustracijom i prostornim instalacijama.

  • Opiši nam svoj kreativni proces – od ideje do realizacije?

Nema pravila. Nekada imam točnu viziju svega što želim napraviti i točno to uspijem realizirati dok je nekada put od ideje do realizacije malo dulji.

  • Pretpostavljamo da si podjednako ponosna na diplome Tekstilno-tehnološkog fakulteta te Akademije likovnih umjetnosti, jesi li odabirom ova dva fakulteta odlučila spojiti svoje dvije strasti?

Tako je. Moda je za mene umjetnost. Sada svoja modna promišljanja dižem na višu razinu stvarajući modne instalacije i modne ilustracije većih dimenzija u kojima dolazi do ispreplitanja i sinergije između likovne umjetnosti i modnog dizajna.

  • Tvoj zadnji projekt naslovljen je “We are watching you“. Možeš li nam predstaviti ovu izložbu koju smo do nedavno mogli vidjeti u Rijeci?

Prostorna instalacija “We are watching you” bavi se temom odnosa publike i pojedinca u fokusu. Posebnost ovog rada je zamijena uloga: posjetitelji izložbe su sada u centru pozornosti, oni su zvijezde izložbe dok su izlošci u drugom planu. Prilikom ulaska u galerijski prostor pojedinac ima priliku stati pred reflektore pozornice, biti u fokusu i ostvariti svojih 15 minuta slave. Tijekom svog javnog nastupa, u potpunosti je sâm i izložen procjeni drugih, ranjiviji i podložan kritikama i negativnim reakcijama kao i krajnjoj neizvjesnosti razvoja događaja. Oslikana publika sazdana je od niza individualiziranih likova s vrlo raznolikim izrazima lica – od podrške i smijeha do zaprepaštenosti i negodovanja. Dojam boravka na pozornici obogaćen je zvučnim efektima koji su sastavni dio prostorne instalacije te doprinose cjelovitom doživljaju nove pozicije u kojoj se našao posjetitelj. U zvučnoj snimci izmjenjuju se reakcije od pljeska i podrške, preko ismijavanja i nezadovoljstva pa sve do bijele buke odnosno žamora koji često prati javne izvedbe i druženja na otvorenjima izložbi.

Rad je dimenzija 7,60 x 2,50 metara. Tehnika je akril na papiru i sve je crtano ručno. Podloga je blago zakrivljena i visi u prostoru kako bi se u potpunosti stvorio dojam gledališta, a pomoću spotlight reflektora definirano je mjesto na sredini pozornice.
Rad upotpunjuju i zvukovi koji se izmjenjuju: od pljeska i podrške, preko ismijavanja i nezadovoljstva pa sve do bijele buke odnosno žamora koji često prati javne izvedbe i druženja na otvorenjima izložbi.

Uz taj veliki rad izložila sam i 19 studija na izrezanim medijapan pločama. Svaka studija je cca 35 x 50 cm.

Rad podsjeća i na fenomen reality showa, u kojem nepoznati ljudi preko noći postaju objekt koji promatra šira publika.

Reakcije publike na rad su odlične, ali i da nisu opet sam uspjela, jer je bilo kakva reakcija poželjna.

Video možete pogledati ovdje.

  • Iza tebe je veliki broj izložbi, u kojoj si posebno uživala?

Teško pitanje. Svaki projekt je najznačajniji u trenutku kada se s njime baviš i kada si s njime zaokupljen. Zajedno rastete. Zanimljive su mi priče koje su me dovele do krajnjeg cilja – rada. Tako je recimo  rad “Moja odjeća gospođe M.D.” nastao zbog prijatelja (koji je staretinar) preko kojeg sam došla do originalnih odjevnih komada odjeće gospođe M.D. koju je ona nosila u 40-im godinama 20. stoljeća. Kako mi je odjeća savršeno pristajala pozabavila sam se upravo tematikom nasljeđivanja te memorijom odjeće. Na prozirnim navlakama za odjeću sam pomoću šivaćeg stroja linijski nacrtala dobivenu odjeću. Prozirnost navlaka omogućuje stapanje linearnih, jednostavnih crteža odjeće. Rad na neki način spaja dvije različite osobe iz različitih perioda posredstvom istih odjevnih predmeta. Odjeća je dobila novu “vlasnicu”, novo tijelo koje omata. Gospođu M.D. upoznala sam jedino preko fotografija i odjevnih predmeta koje je posjedovala.

Odjeću svjesno ili nesvjesno provlačim kroz svoje radove koristeći različite medije izražavanja. Nastavak priče o odjeći (ali koji je promišljan na drugačiji način) je rad pod nazivom  “Does it look good on me?”. Instalacija koja propituje odnos prema odjeći koja još nije izrađena: hoće li ona ispuniti svoju osnovnu svrhu da bude sašivena i omota tijelo ili je dovoljno da bude (i ostane) samo dio postava poprimajući performativni potencijal? Umjetničko djelo je na neki način postalo kabinom za isprobavanje odjeće te iščekuje svoje posjetitelje koji će ulaziti u instalaciju i naći se u nekom obliku interakcije s radom. Linearni crteži se međusobno prožimaju iscrtani u istoj boji, lebde poput memorije koja je utisnuta u svaki odjevni komad, a danas te iste stvari poprimaju novu memoriju upravo pomoću ovog postava. Oni su artefakti u kojem se susreću stari prostor i vrijeme sa novima.

“The words between us” je najnoviji rad koji se bavi temom komunikacije te kako je ona jako bitna – između parova, obitelji, prijatelja….bilo da živimo zajedno ili smo udaljeni kilometrima. Komunikaciju predstavljaju golubovi pismonoše dok kućica predstavlja nas svijet..za koji je isto bitno da njegujemo, ali i da pustimo druge u njega.

Projekt “We are watching you” sam već predstavila pa ću ovdje samo spomenuti da sam od tih istih radova sam napravila naljepnice, pa se tako moji radovi mogu naći na ulicama gradova kao što su Bangkok, Malmo, Saigon, Copenhagen, Oslo, Ljubljana, Stockholm, Berlin, Gothenburg, Budimpešta, gdje promatraju ljude, prolaznike. Dio naljepnica sam ja zaljepila na putovanjima, velik dio njih sam podijelila tako da mi svako malo dolaze fotografije naljepnica na različitim destinacijama. Nedavno me kontaktirala djevojka iz Budimpešte da je odljepila moju naljepnicu sa stupa jer joj se jako svidjela.

Trenutno radim na nekoliko projekata istovremeno, ali su u planu još dva koja se još malo moraju «kuhati pa odstajati u glavi». Kako sam veganka već više od osam godina u novijim projektima su mi glavni protagonisti životinje, dok se u drugim ponovo vraćam promatračima, ali ovog puta tu ulogu vraćam pojedincu/publici.

  • Radiš na fakultetu, kako danas mladi gledaju na cjelokupnu situaciju, posebno u kulturi i umjetnosti u Hrvatskoj?

Rad sa studentima je predivan i inspirativan. Na fakultetu imamo puno talentiranih mladih ljudi koji pričaju svoju modnu priču pomoću odjevnih predmeta, ilustracije ili fotografije i mogu reći da se dosta trudimo da vidljivost njihovih radova te prezentacija fakulteta na taj načim bude što veća. Kako smo mjesecima svu nastavu preselili online nažalost se izgubila i ta prilika za spontanim diskusijama i razglabanjima o različitim temema. Što se više približavaju završetku studija time sve više nalaze neke niše u kojima se mogu izraziti a da pri tome imaju i financijsku korist od toga. Nažalost premala smo zemlja i gotovo nepostojećeg tržišta umjetninama, nedovoljnog i neadekvatnog javnog sufinanciranja produkcije umjetničkog rada, pa znaju da im je potrebno puno ustrajnosti, ljubavi i sreće u tom poslu da se održe.

  • Što Ivana Mrčela radi u slobodno vrijeme?

Dosta radim pa mi je potrebno malo se odmaknuti i napuniti baterije za nove projekte, izložbe, itd. Volim putovati i želja za putovanjem je sve jača kada dolazi ljepše vrijeme. Istraživanje novih mjesta, gradova, prirode, posjećivanje festivala, druženje sa dragim i kvalitetnim ljudima…to su sve okidači za nove kreativne projekte.

Kada je priroda u pitanju, volim i biram mjesta na kojima nema ili ima vrlo malo ljudi. Volim čuti zvukove prirode oko sebe, opustiti i dopustiti očima i ušima da uživaju. Sada su putovanja ipak ograničena na područje Hrvatske pa ću uživati u mnogim ljepotama koje nam naša zemlja pruža.

  • Krasi te prirodna ljepota, ali možeš li nam otkriti svoj dnevni beauty ritual?

Vrlo sam jednostavna po tom pitanju. Koristim kozmetiku koja nije testirana na životinjama a od šminke ne koristim puno toga. Crveni ruž je dobar accent na licu uz koji i ne treba puno šminke.

  • Što bi Ivana Mrčela savjetovala 18 – godišnjoj sebi?

Haha, dobro pitanje. Možda samo da nikada ne treba prestati sanjati i imati želje.

Foto: Ivana Mrčela